Svi se trude da budu u velikom društvu različitih ljudi, da rade po institucijama, organizacijama i da imaju dinamičan zivot. Tako sam i ja želela da se nečim bavim, družim sa ljudima i budem deo nečega. Pretražujući Internet u želji da razbijem svoju monotoniju, naišla sam na konkurs.

 

Tražili su su se mladi ljudi do 30 godina, koji govore dva jezika, imaju volju i motiv. Smatrala sam da ispunjavam ove uslove i prijavila sam se i posle kratkog vremena stigao mi je odgovor. Moj prvi sustret sa YB projektom bio je 2.10.2011. godine na trodnevnom seminaru za sve aplikante na Vlasini. Cilj seminara bila je razmena znanja, ideja, zbližavanje i ocenijvanje spremnosti i volje za rad u projektu. Iskreno, stekla sam samopouzdanje, zato što sam uvidela da među njima i ja sve to umem.

 

Svečano otvaranje projekta je održano 13.10.2011 u Bujanovcu i dan kasnije 40 “vojnika” je obulo svoje čizme i sa prvim radnim danom krenulo sa rušenjem svih barijera, predrasuda, bez obaziranja na versku, etničku pripadnost i boju kože. Oslanjali smo se na naše zajedničke snage i moto kojim smo se vodili: vidi, sagradi, promeni.

 

Iz dana u dan, razmenjivali smo ideje i iskustva i tako se dogovorili da počnemo sa izgradnjom rampi za osobe sa invaliditetom kako bi i oni mogli da budu ravnopravni i jednaki sa svima, da se slobodno i bez prepreka kreću svuda gde požele. Njima je bila potrebna pomoć oko kretanja, a ovo je bio samo jedan od problema sa kojim su se suočavale naše lokalne zajednice.

Pages: 1 2